MI NEMAMO ZNANJE O DUHOVNOM CARSTVU. NEMAMO ČAK NI SAVRŠENO ZNANJE O MATERIJALNOM SVIJETU, PUNOM NEPOZNANICA. TIJELO JE NIRĀNANDA. UMJESTO BLAŽENSTVA, PUNO JE BIJEDE. SVE BIJEDE KOJE DOŽIVLJAVAMO U MATERIJALNOM SVIJETU POTIČU OD TIJELA, ALI ONAJ KO NAPUSTI OVO TIJELO MISLEĆI NA GOSPODINA KṚṢṆU – SVEVIŠNJU BOŽANSKU OSOBU, ODMAH DOBIJA SAT-CID-ĀNANDA TIJELO.
His Divine Grace A.C. Bhaktivedānta Swāmī Śrīla Prabhupāda je sakupio, preveo, napisao i izdao preko 50 tomova knjiga [51], održao bezbroj predavanja i ciljanih razgovora. Uspio je proširiti sofisticirano vedsko znanje i Svjesnost Kṛṣṇe dalje na zapad. Prihvatio je i inicirao u duhovno znanje veliki broj učenika od kojih su nekolicina današnji ISKCON duhovni učitelji.
Zahvaljujući tome, danas se svako, ko dublje pozna vedsku kosmologiju, ima potrebno duhovno znanje, utočište vjerodostojnog ISKCON duhovnog učitelja, neprekinutu duhovnu praksu – sādhanu, dobar stav za prenošenje golemog vedskog znanja i neizmjenjenih poruka Svevišnjeg Gospodina onakvih kakve jesu -- može upustiti u najzahtijevnijie naučne rasprave oko strukture našeg univerzuma i cjelokupne Božije kreacije, te i daleke povijesti svijeta i inače svih zbivanja u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, čak i s najvećim naučnim umovima današnjice.
Protivnici svega što je bona fide, nemaju tu mogućnost, koju imamo u ISKCON-u, pored svega ostaloga. Čak i kada smo jako napredni, u ISKCON-u će se uvijek naći neko ko će nam reći: “Prabhu [ili mataji] to može i ovako …!” Ili “Prabhu, to tvoje razmišljanje i djelovanje i nije baš najnaprednije …” Tako se brusimo postepeno skoro do savršenstva dragulja i to je naša velika prednost u odnosu na druge sampradāye i učenja. I to je dio bogate zaostavštine Śrīla Prabhupāda i predhodnih Ācārya, te i zasluga današnjih ISKCON duhovnih učitelja.
U višedimenzionalnom multi-univerzumu, kao što se kaže svjetovnim žargonom, mi zauzimamo vrlo skromno mjesto, sa svojim ograničenim mogućnostima percepcije i skromnim kompetencijama. Opet, mnogi od Deva -- polubogova imaju neutaživu želju da budu prisutni baš ovdje na planeti Zemlji zbog nekih komparativnih prednosti. Naš univerzum, iako skoro bezgraničan, samo je jedan od manjih, u okviru bezbrojnih univerzuma, koji su grupirani u obliku grozda i plivaju na površini Uzročnog Okeana [Kāraṇa Ocean or Kausal Ocean], kao fudbalske lopte na velikoj vodenoj površini.
I svi ti ogromni bezbrojni univerzumi ipak zahvataju svega nešto oko ¼ sveukupne Božje kreacije. Ostatak od ¾ sveukupne kreacije pripada paravyomi, ili duhovnom carstvu [nebu].
Uobičajeno je pogrešno razmišljanje, da naš pogled, te današnji moćni teleskopi mogu prodrijeti čak u druge univerzume, ali u stvarnosti, sve što možemo vidjeti kako očima, tako i moćnim optičkim teleskopima, radio-teleskopima, raznim svemirskim sondama i satelitima – je samo dio ovog našeg univerzuma. Jednostavno nema šanse u ovim tijelima, s našom uobičajenim razinom svjesnosti i s nama dostupnim mehaničkim sredstvima i svim visokim tehnološkim dostignućima -- prodrijeti van oklopa ovog našeg univerzuma. To je čuveno kosmičko jaje kako ga zovu neke druge tradicije.
Baš poput kokosovog oraha, koji ima tvrdu vanjsku ljusku, a unutra tekućinu, postoje slojevi jako debelih omotača univerzuma, od kojih je svaki desetak puta deblji od predhodnog sloja, kroz koje je praktički nemoguće proći u ovim tijelima i s ovom razinom svjesnosti.
Koliko su ogromne udaljenosti unutar našeg univerzuma prečnika četiri milijarde milja po horizontali, a slično je i po vertikali, mogu nam bolje predstaviti slijedeći navodi iz Bhagavad-gīte.
PUTOVANJA ŽIVIH BIĆA
Živa bića putuju od jedne planete do druge, ali mehaničkim sredstvima ne možemo otići na svaku planetu koju poželimo. Za odlazak na druge planete postoji određeni proces. To je također spomenuto -- yānti deva-vratā devān pitṝn yānti pitṛ-vratāḥ [Bg. 9.25]. Ako želimo otići na druge planete nisu nam potrebna mehanička sredstva. Bhagavad-gītā poučava: yānti deva-vratā devān. Sunce [Sūrya Nārāyaṇa], Mjesec [Candra] i više planete nazivaju se Svargaloka. U okviru 14 planetranih sistema raspoređenih po vertikali, radi pojednostavljenja strukture postoje tri različite grupe planetarnih sistema: viši, srednji i niži planetarni sistemi. Zemlja pripada srednjem planetarnom sistemu. Bhagavad-gītā nas obavještava kako se možemo uzdignuti na viši planetarni sistem [Devaloku] vrlo jednostavnim procesom: yānti deva-vratā devān. Trebamo jednostavno obožavati poluboga te planete i na taj način otići na Mjesec [Candru], ili bilo koju planetu viših planetarnih sistema. Za odlazak na Sunce [Sūrya Nārāyaṇa] se obožava Sūrya Nārāyaṇa, jedna od moćnih ekspanzija Svevišnjeg Gospodina.
Međutim, Bhagavad-gītā nam ne savjetuje da odemo na neku od planeta u materijalnom svijetu, jer čak i ako nekom vrstom mehaničkog sredstva odemo na Brahmāloku, najvišu planetu, putujući možda 40 000 godina [a ko može živjeti tako dugo?], ipak ćemo naići na materijalne bijede poput rođenja, starosti, bolesti i smrti.
Onaj ko želi otići na vrhovnu planetu, Kṛṣṇaloku, ili na bilo koju drugu planetu na duhovnom nebu, neće naići na takve materijalne bijede. Među svim planetama na duhovnom nebu najviša se planeta zove Goloka Vṛndāvana. Ona je izvorna planeta u carstvu Svevišnje Božanske Osobe Śrī Kṛṣṇe. Svi se ti podaci nalaze u Bhagavad-gīti, Śrīmad-Bhāgavatamu, te brojnim drugim vedskim spisima, specijalno kosmološkim. Zahvaljujući uputama datim u Bhagavad-gīti možemo saznati kako možemo napustiti materijalni svijet i započeti istinski blažen život na duhovnom nebu.
U petnaestom poglavlju Bhagavad-gīte nalazimo slikoviti prikaz materijalnog svijeta. Svevišnji Gospodin kaže:
ūrdhva-mūlam adhaḥ-śākham
aśvatthaḿ prāhur avyayam
chandāḿsi yasya parṇāni
yas taḿ veda sa veda-vit
Materijalni svijet opisan je kao drvo s korijenom okrenutim prema gore, a granama prema dolje. Iz iskustva znamo za takvo drvo: ako stanemo na obalu rijeke, ili bilo koje vodene površine vidjet ćemo da odraz drveta u vodi stoji naopako. Grane su okrenute prema dolje, a korijenje prema gore. Slično tome, materijalni svijet je odraz duhovnoga svijeta.
On je samo sjena stvarnosti. U sjeni nema stvarnosti, ali po sjeni možemo shvatiti da stvarnost postoji. U pustinji nema vode, ali fatamorgana nagoviještava postojanje vode. U materijalnom svijetu nema vode ili sreće, ali stvarna voda prave sreće postoji u duhovnom svijetu.
Gospodin preporučuje slijedeći proces za dostizanje duhovnog svijeta [Bg. 15.5] [o ovome je već bilo riječi na drugim postovima ali nije suvišno isto ponoviti:
nirmāna-mohā jita-sańga-doṣā
adhyātma-nityā vinivṛtta-kāmāḥ
dvandvair vimuktāḥ sukha-duḥkha-saḿjñair
gacchanty amūḍhāḥ padam avyāyaḿ tat
To vječno carstvo [padam avyāyāḿ] može dostići onaj ko je nirmāna-mohā. Šta to znači? Mi težimo za imenovanjima. Netko želi postati "sir", neko "lord", neko predsjednik ili bogataš, ili kralj ili nešto drugo. Sve dok smo vezani za takva imenovanja, vezani smo za tijelo, jer imenovanja pripadaju tijelu. Ali mi nismo tijelo. Ta spoznaja predstavlja prvi stepen duhovne spoznaje. Sada se nalazimo u dodiru s tri gune materijalne prirode, ali predanim služenjem Gospodina moramo odbaciti vezanost za materijalno. Ako nismo vezani za predano sluzenje Gospodina, ne možemo odbaciti vezanost za gune materijalne prirode. Imenovanja i vezanosti potiču od naše požude i želja, naše zudnje za gospodarenjem materijalnom prirodom. Sve dok ne odbacimo sklonost ka gospodarenju materijalnom prirodom ne možerno se vratiti u carstvo Svevišnjeg, sanātana-dhāmu. Tom vječnom carstvu, koje nikad ne biva uništeno, može prići samo onaj ko služi Svevišnjeg Gospodina, ko nije očaran lažnim materijalnim užicima. Tako utemeljen, može lako prići vrhovnom prebivalištu.
Na drugom je mjestu u Giti [8.21] rečeno:
avyakto 'kṣara ity uktas
tam āhuḥ paramāḿ gatim
yaḿ prāpya na nivartante
tad dhāma paramaḿ mama
Avyakta znači nemanifestiran [neočitovan]. Čak ni materijalni svijet nije u potpunosti manifestiran pred nama. Naša su čula tako nesavršena da ne možemo vidjeti čak ni sve zvijezde u materijalnom univerzumu. Vedski spisi obiluju podacima o raznim planetama i mi im možemo vjerovati ili ne. Sve važne planete opisane su u vedskoj literaturi, osobito u Śrīmad-Bhāgavatamu.
Duhovni svijet iznad materijalnoga neba opisan je kao avyakta, nemanifestiran. Trebamo žudjeti i čeznuti za tim vrhovnim carstvom, jer onaj ko ga jednom dostigne ne mora se vratiti u materijalni svijet.
Neko može postaviti pitanje kako se prilazi carstvu Svevišnjeg Gospodina. To je objašnjeno u osmom poglavlju:
anta-kāle ca mām eva
smaran muktvā kalevaram
yaḥ prayāti sa mad-bhāvaḿ
yāti nāsty atra saḿśayaḥ
Onaj ko na kraju života napusti tijelo sjećajući se Mene, odmah dostiže Moju prirodu; u to nema sumnje." [Bg. 8.5].
Onaj ko u trenutku smrti misli na Kṛṣṇu, vraća se Kṛṣṇi. Mora se sjećati Kṛṣṇinog oblika. Ako napusti tijelo misleći na taj oblik, sigurno će ući u duhovno carstvo. Mad-bhāvaḿ se odnosi na vrhovnu prirodu Vrhovnog Bića. Vrhovno biće je sac-cid-ānanda-vigraha, što znači da je Njegov oblik vječan, pun znanja i blaženstva. Naše sadašnje tijelo nije sac-cid-ānanda. Ono je asat a ne sat. Nije vječno i uništivo je. Nije cit – puno znanja, već je puno neznanja. Mi nemamo znanje o duhovnom carstvu. Nemamo čak ni savršeno znanje o materijalnom svijetu, punom nepoznanica. Tijelo je nirānanda. Umjesto blaženstva, puno je bijede. Sve bijede koje doživljavamo u materijalnom svijetu potiču od tijela, ali onaj ko napusti ovo tijelo misleći na Gospodina Kṛṣṇu – Svevišnju Božansku Osobu, odmah dobija sat-cid-ānanda tijelo.
Bhaktivedanta VedaBase: Bhagavad-gītā As It Is, Introduction 17-18, Bhagavad-gītā 8.5, 8.21, 15.5
Buy Online Copyright © The Bhaktivedanta Book Trust International, Inc.
His Divine Grace A.C. Bhaktivedānta Swāmī Śrīla Prabhupāda, Founder Ācārya of the International Society for Kṛṣṇa Consciousness.
