SATISFACTION OF THE SELF-REALIZED SPIRITUAL MASTER IS THE SECRET OF ADVANCEMENT IN SPIRITUAL LIFE. INQUIRIES AND SUBMISSION CONSTITUTE THE PROPER COMBINATION FOR SPIRITUAL UNDERSTANDING. UNLESS THERE IS SUBMISSION AND SERVICE, INQUIRIES FROM THE LEARNED SPIRITUAL MASTER WILL NOT BE EFFECTIVE. ONE MUST BE ABLE TO PASS THE TEST OF THE SPIRITUAL MASTER, AND WHEN HE SEES THE GENUINE DESIRE OF THE DISCIPLE, HE AUTOMATICALLY BLESSES THE DISCIPLE WITH GENUINE SPIRITUAL UNDERSTANDING.  

ZADOVOLJSTVO SAMOSPOZNATOG DUHOVNOG UČITELJA JE TAJNA USPJEHA U DUHOVNOM ŽIVOTU. PITANJA I POKORAVANJE PREDSTAVLJAJU PRAVU KOMBINACIJU ZA DUHOVNO RAZUMIJEVANJE. BEZ PONIZNOSTI I SLUŽENJA, POSTAVLJANJE PITANJA UČENOM DUHOVNOM UČITELJU NEĆE DONIJETI REZULTAT. UČENIK MORA BITI SPOSOBAN DA POLOŽI TEST KOJI MU POSTAVI DUHOVNI UČITELJ I KADA DUHOVNI UČITELJ VIDI ISKRENU ŽELJU UČENIKA, AUTOMATSKI BLAGOSILJA UČENIKA PRAVIM DUHOVNIM RAZUMIJEVANJEM.

KOMENTAR: Radi podsjećanja, na blogu: http://bhagavadgitalekcije.blogger.ba/ se prezentiraju izabrani stihovi redoslijedom prema knjizi: Śrīla Prabhupāda Ślokas – Selected Verses from the Teachings Of His Divine Grace A. C. Bhaktivedanta Svāmī Śrīla Prabhupāda, Founder Ācārya of the International Society for Kṛṣṇa Consciousness. Opet, nekada ćemo se vraćati na već objavljene stihove, ili one između, koji su veoma važni i/ili trenutno aktuelni za naše postepeno duhovno napredovanje, a u stvari svi su stihovi važni, specijalno dodatna pojašnjenja Śrīla Prabhupāda. Ovakvi izuzetno važni stihovi, kao današnji, biće povremeno objavljeni i na  drugim tematskim blogovima radi veće dostupnosti širem broju ljudi.

STIH 4.34

tad viddhi praṇipātena   paripraśnena sevayā

upadekṣyanti te jñānaḿ   jñāninas tattva-darśinaḥ

SYNONYMS: tat — that knowledge of different sacrifices; viddhi — try to understand; praṇipātena — by approaching a spiritual master; paripraśnena — by submissive inquiries; sevayā — by the rendering of service; upadekṣyanti — they will initiate; te — you; jñānam — into knowledge; jñāninaḥ — the self-realized; tattva — of the truth; darśinaḥ — seers.

Samo pokušaj da saznaš istinu prilazeći duhovnom učitelju. Ponizno mu postavljaj pitanja i služi ga. Samospoznate duše ti mogu prenijeti znanje, jer su vidjele istinu.

SMISAO: Put duhovne spoznaje je bez sumnje težak. Gospodin nam zato savjetuje da priđemo vjerodostojnom duhovnom učitelju u učeničkom naslijeđu koje potiče od samog Gospodina. Niko ne može biti vjerodostojan duhovni učitelj, ako ne slijedi ovaj princip učeničkog naslijeđa. Gospodin je izvorni duhovni učitelj, a osoba u učeničkom naslijeđu može prenijeti svom učeniku Gospodinovu poruku takva kakva jeste. Niko ne može postati duhovno spoznat izmišljanjem sopstvenog procesa, kao što to obično čine budalasti varalice. Bhāgavatam [6.3.19] kaže: dharmaḿ tu sākṣād bhagavat-praṇītam -- put religije neposredno objavljuje Gospodin. Stoga, umna špekulacija, ili suve rasprave ne mogu dovesti osobu do pravog puta. Nezavisnim proučavanjem knjiga znanja se ne može napredovati u duhovnom životu. Moramo prići vjerodostojnom duhovnom učitelju da bismo primili znanje. Takvog duhovnog učitelja moramo prihvatiti sa stavom potpunog predavanja i služiti ga kao lični sluga, bez lažnog ugleda. Zadovoljstvo samospoznatog duhovnog učitelja je tajna uspjeha u duhovnom životu. Pitanja i pokoravanje predstavljaju pravu kombinaciju za duhovno razumijevanje. Bez poniznosti i služenja, postavljanje pitanja učenom duhovnom učitelju neće donijeti rezultat. Učenik mora biti sposoban da položi test koji mu postavi duhovni učitelj i kada duhovni učitelj vidi iskrenu želju učenika, automatski blagosilja učenika pravim duhovnim razumijevanjem. U ovom stihu se osuđuju i slijepo slijeđenje i besmislena pitanja. Učenik treba ne samo ponizno slušati duhovnog učitelja, vec i steći od njega jasno razumijevanje, ponizno služeći i postavljajući pitanja. Vjerodostojni duhovni učitelj je po prirodi veoma ljubazan prema učeniku. Zato kada je učenik ponizan i uvijek spreman da ga služi, razmjena znanja i pitanja postaje savršena.

Chapter 4: Transcendental Knowledge

Bhaktivedanta VedaBase: Bhagavad-gītā As It Is 4.34

Buy Online Copyright © The Bhaktivedanta Book Trust International, Inc.

His Divine Grace A.C. Bhaktivedānta Swāmī Śrīla Prabhupāda, Founder Ācārya of the International Society for Kṛṣṇa Consciousness

MI NEMAMO ZNANJE O DUHOVNOM CARSTVU. NEMAMO ČAK NI SAVRŠENO ZNANJE O MATERIJALNOM SVIJETU, PUNOM NEPOZNANICA. TIJELO JE NIRĀNANDA. UMJESTO BLAŽENSTVA, PUNO JE BIJEDE. SVE BIJEDE KOJE DOŽIVLJAVAMO U MATERIJALNOM SVIJETU POTIČU OD TIJELA, ALI ONAJ KO NAPUSTI OVO TIJELO MISLEĆI NA GOSPODINA KṚṢṆU – SVEVIŠNJU BOŽANSKU OSOBU, ODMAH DOBIJA SAT-CID-ĀNANDA TIJELO.

His Divine Grace A.C. Bhaktivedānta Swāmī Śrīla Prabhupāda je sakupio, preveo, napisao i izdao preko 50  tomova knjiga [51], održao bezbroj predavanja i ciljanih razgovora.  Uspio je proširiti sofisticirano vedsko znanje i Svjesnost Kṛṣṇe dalje na zapad. Prihvatio je i inicirao u duhovno znanje veliki broj učenika od kojih su nekolicina današnji ISKCON duhovni učitelji. 

Zahvaljujući tome, danas se svako, ko dublje pozna vedsku kosmologiju, ima potrebno duhovno znanje, utočište vjerodostojnog ISKCON  duhovnog učitelja,  neprekinutu duhovnu praksu – sādhanu,  dobar stav za prenošenje golemog vedskog znanja i neizmjenjenih poruka Svevišnjeg Gospodina onakvih kakve jesu -- može upustiti u najzahtijevnijie naučne rasprave oko strukture našeg univerzuma i cjelokupne Božije kreacije, te i daleke povijesti svijeta i inače svih zbivanja u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, čak i s najvećim naučnim umovima današnjice.

Protivnici svega što je bona fide, nemaju tu mogućnost, koju imamo u ISKCON-u, pored svega ostaloga. Čak i kada smo jako napredni, u ISKCON-u će se uvijek naći neko ko će nam reći: “Prabhu [ili mataji] to može i ovako …!” Ili “Prabhu, to tvoje razmišljanje i djelovanje i nije baš najnaprednije …” Tako se brusimo postepeno skoro do savršenstva dragulja i to je naša velika prednost u odnosu na druge sampradāye i učenja. I to je dio bogate zaostavštine Śrīla Prabhupāda i predhodnih Ācārya, te i zasluga današnjih ISKCON duhovnih učitelja.

U višedimenzionalnom multi-univerzumu, kao što se kaže svjetovnim žargonom, mi zauzimamo vrlo skromno mjesto, sa svojim ograničenim mogućnostima percepcije i skromnim kompetencijama. Opet, mnogi od Deva -- polubogova imaju neutaživu želju da budu prisutni baš ovdje na planeti Zemlji zbog nekih komparativnih prednosti. Naš univerzum, iako skoro bezgraničan, samo je jedan od manjih, u okviru bezbrojnih univerzuma, koji su grupirani u obliku grozda i plivaju na  površini Uzročnog Okeana [Kāraṇa Ocean or Kausal Ocean], kao fudbalske lopte na velikoj vodenoj površini.

I svi ti ogromni bezbrojni univerzumi ipak zahvataju svega nešto oko  ¼ sveukupne Božje kreacije. Ostatak od ¾ sveukupne kreacije pripada paravyomi, ili duhovnom carstvu [nebu].

Uobičajeno je pogrešno razmišljanje, da naš pogled, te današnji moćni teleskopi mogu prodrijeti čak u druge univerzume, ali u stvarnosti, sve što možemo vidjeti kako očima, tako i moćnim optičkim teleskopima, radio-teleskopima, raznim svemirskim sondama i satelitima – je samo dio ovog našeg univerzuma. Jednostavno nema šanse u ovim tijelima, s našom uobičajenim razinom svjesnosti  i s nama dostupnim mehaničkim sredstvima i svim visokim tehnološkim dostignućima -- prodrijeti van oklopa ovog našeg univerzuma. To je čuveno kosmičko jaje kako ga zovu neke druge tradicije.

Baš poput kokosovog oraha, koji ima tvrdu vanjsku ljusku, a unutra tekućinu, postoje slojevi jako debelih omotača univerzuma, od kojih je svaki desetak puta deblji od predhodnog sloja, kroz koje je praktički nemoguće proći u ovim tijelima i s ovom razinom svjesnosti.

Koliko su ogromne udaljenosti unutar našeg univerzuma prečnika četiri milijarde milja po horizontali, a slično je i po vertikali, mogu nam bolje predstaviti slijedeći navodi iz Bhagavad-gīte.

PUTOVANJA ŽIVIH BIĆA

Živa bića putuju od jedne planete do druge, ali mehaničkim sredstvima ne možemo otići na svaku planetu koju poželimo. Za odlazak na druge planete postoji određeni proces. To je također spomenuto -- yānti deva-vratā devān pitṝn yānti pitṛ-vratāḥ [Bg. 9.25]. Ako želimo otići na druge planete nisu nam potrebna mehanička sredstva. Bhagavad-gītā poučava: yānti deva-vratā devān. Sunce [Sūrya Nārāyaṇa], Mjesec [Candra] i više planete nazivaju se Svargaloka. U okviru 14 planetranih sistema raspoređenih po vertikali, radi pojednostavljenja strukture postoje tri različite grupe planetarnih sistema: viši, srednji i niži planetarni sistemi. Zemlja pripada  srednjem planetarnom sistemu. Bhagavad-gītā nas obavještava kako se možemo uzdignuti na viši planetarni sistem [Devaloku] vrlo jednostavnim procesom: yānti deva-vratā devān. Trebamo jednostavno obožavati poluboga te planete i na taj način otići na Mjesec [Candru], ili bilo koju planetu viših planetarnih sistema. Za odlazak na Sunce [Sūrya Nārāyaṇa] se obožava Sūrya Nārāyaṇa, jedna od moćnih ekspanzija Svevišnjeg Gospodina.

Međutim, Bhagavad-gītā nam ne savjetuje da odemo na neku od planeta u materijalnom svijetu, jer čak i ako nekom vrstom mehaničkog sredstva odemo na Brahmāloku, najvišu planetu, putujući možda 40 000 godina [a ko može živjeti tako dugo?], ipak ćemo naići na materijalne bijede poput rođenja, starosti, bolesti i smrti.

Onaj ko želi otići na vrhovnu planetu, Kṛṣṇaloku, ili na bilo koju drugu planetu na duhovnom nebu, neće naići na takve materijalne bijede. Među svim planetama na duhovnom nebu najviša se planeta zove Goloka Vṛndāvana. Ona je izvorna planeta u carstvu Svevišnje Božanske Osobe Śrī Kṛṣṇe. Svi se ti podaci nalaze u Bhagavad-gīti, Śrīmad-Bhāgavatamu, te brojnim drugim vedskim spisima, specijalno kosmološkim. Zahvaljujući uputama datim u Bhagavad-gīti možemo saznati kako možemo napustiti materijalni svijet i započeti istinski blažen život na duhovnom nebu.

U petnaestom poglavlju Bhagavad-gīte nalazimo slikoviti prikaz materijalnog svijeta. Svevišnji Gospodin kaže:

ūrdhva-mūlam adhaḥ-śākham

aśvatthaḿ prāhur avyayam

chandāḿsi yasya parṇāni

yas taḿ veda sa veda-vit

Materijalni svijet opisan je kao drvo s korijenom okrenutim prema gore, a granama prema dolje. Iz iskustva znamo za takvo drvo: ako stanemo na obalu rijeke, ili bilo koje vodene površine vidjet ćemo da odraz drveta u vodi stoji naopako. Grane su okrenute prema dolje, a korijenje prema gore. Slično tome, materijalni svijet je odraz duhovnoga svijeta.

On je samo sjena stvarnosti. U sjeni nema stvarnosti, ali po sjeni možemo shvatiti da stvarnost postoji. U pustinji nema vode, ali fatamorgana nagoviještava postojanje vode. U materijalnom svijetu nema vode ili sreće, ali stvarna voda prave sreće postoji u duhovnom svijetu.

Gospodin preporučuje slijedeći proces za dostizanje duhovnog svijeta [Bg. 15.5] [o ovome je već bilo riječi na drugim postovima  ali nije suvišno isto ponoviti:

nirmāna-mohā jita-sańga-doṣā

adhyātma-nityā vinivṛtta-kāmāḥ

dvandvair vimuktāḥ sukha-duḥkha-saḿjñair

gacchanty amūḍhāḥ padam avyāyaḿ tat

To vječno carstvo [padam avyāyāḿ] može dostići onaj ko je nirmāna-mohā. Šta to znači? Mi težimo za imenovanjima. Netko želi postati "sir", neko "lord", neko predsjednik ili bogataš, ili kralj ili nešto drugo. Sve dok smo vezani za takva imenovanja, vezani smo za tijelo, jer imenovanja pripadaju tijelu. Ali mi nismo tijelo. Ta spoznaja predstavlja prvi stepen duhovne spoznaje. Sada se nalazimo u dodiru s tri gune materijalne prirode, ali predanim služenjem Gospodina moramo odbaciti vezanost za materijalno. Ako nismo vezani za predano sluzenje Gospodina, ne možemo odbaciti vezanost za gune materijalne prirode. Imenovanja i vezanosti potiču od naše požude i želja, naše zudnje za gospodarenjem materijalnom prirodom. Sve dok ne odbacimo sklonost ka gospodarenju materijalnom prirodom ne možerno se vratiti u carstvo Svevišnjeg, sanātana-dhāmu. Tom vječnom carstvu, koje nikad ne biva uništeno, može prići samo onaj ko služi Svevišnjeg Gospodina, ko nije očaran lažnim materijalnim užicima. Tako utemeljen, može lako prići vrhovnom prebivalištu.

Na drugom je mjestu u Giti [8.21] rečeno:

avyakto 'kṣara ity uktas

tam āhuḥ paramāḿ gatim

yaḿ prāpya na nivartante

tad dhāma paramaḿ mama

Avyakta znači nemanifestiran [neočitovan]. Čak ni materijalni svijet nije u potpunosti manifestiran pred nama. Naša su čula tako nesavršena da ne možemo vidjeti čak ni sve zvijezde u materijalnom univerzumu. Vedski spisi obiluju podacima o raznim planetama i mi im možemo vjerovati ili ne. Sve važne planete opisane su u vedskoj literaturi, osobito u Śrīmad-Bhāgavatamu.

Duhovni svijet iznad materijalnoga neba opisan je kao avyakta, nemanifestiran. Trebamo žudjeti i čeznuti za tim vrhovnim carstvom, jer onaj ko ga jednom dostigne ne mora se vratiti u materijalni svijet.

Neko može postaviti pitanje kako se prilazi carstvu Svevišnjeg Gospodina. To je objašnjeno u osmom poglavlju:

anta-kāle ca mām eva

smaran muktvā kalevaram

yaḥ prayāti sa mad-bhāvaḿ

yāti nāsty atra saḿśayaḥ

Onaj ko na kraju života napusti tijelo sjećajući se Mene, odmah dostiže Moju prirodu; u to nema sumnje." [Bg. 8.5].

Onaj ko u trenutku smrti misli na Kṛṣṇu, vraća se Kṛṣṇi. Mora se sjećati Kṛṣṇinog oblika. Ako napusti tijelo misleći na taj oblik, sigurno će ući u duhovno carstvo. Mad-bhāvaḿ se odnosi na vrhovnu prirodu Vrhovnog Bića. Vrhovno biće je sac-cid-ānanda-vigraha, što znači da je Njegov oblik vječan, pun znanja i blaženstva. Naše sadašnje tijelo nije sac-cid-ānanda. Ono je asat a ne sat. Nije vječno i uništivo je. Nije cit – puno znanja, već je puno neznanja. Mi nemamo znanje o duhovnom carstvu. Nemamo čak ni savršeno znanje o materijalnom svijetu, punom nepoznanica. Tijelo je nirānanda. Umjesto blaženstva, puno je bijede. Sve bijede koje doživljavamo u materijalnom svijetu potiču od tijela, ali onaj ko napusti ovo tijelo misleći na Gospodina Kṛṣṇu – Svevišnju Božansku Osobu, odmah dobija sat-cid-ānanda tijelo.

Bhaktivedanta VedaBase: Bhagavad-gītā As It Is, Introduction 17-18, Bhagavad-gītā 8.5, 8.21, 15.5

Buy Online Copyright © The Bhaktivedanta Book Trust International, Inc.

His Divine Grace A.C. Bhaktivedānta Swāmī Śrīla Prabhupāda, Founder Ācārya of the International Society for Kṛṣṇa Consciousness.

26 TRANSCENDENTAL QUALIFICATIONS -- 26 TRANSCENDENTALNIH KVALIFIKACIJA.

KOMENTAR: Stihovi na ovom blogu uglavnom idu prema redoslijedu izabranih stihova datom u knjizi Śrīla Prabhupāda Ślokas – Selected Verses from the Teachings Of His Divine Grace A. C. Bhaktivedanta Swāmī Śrīla Prabhupāda, Founder Ācārya of the International Society for Kṛṣṇa Consciousness. Povremeno, Između izabranih stihova, budu prezentirani i drugi stihovi, koji prema nekim aranžmanima iznenada postaju aktuelni u našim životima.

Radi podsjećanja ponovićemo tekst stiha. Zbog dužine stiha i pojašnjenja Śrīla Prabhupāda, pojašnjenje stiha je podijeljeno u dva nastavka. U predhodnom nastavku pojašnjenja stiha, zadnja pojašnjena odlika je bila jñāna-yoga-vyavasthiti -- njegovanje znanja. Tako smo stigli do pojašnjenja pojma milostinje.

STIH 16.1-3

śrī-bhagavān uvāca

abhayaṁ sattva-saṁśuddhir   jñāna-yoga-vyavasthitiḥ

dānaṁ damaś ca yajñaś ca   svādhyāyas tapa ārjavam

ahiṁsā satyam akrodhas   tyāgaḥ śāntir apaiśunam

dayā bhūteṣv aloluptvaṁ   mārdavaṁ hrīr acāpalam

tejaḥ kṣamā dhṛtiḥ śaucam   adroho nāti-mānitā

bhavanti sampadaṁ daivīm   abhijātasya bhārata

SYNONYMS: śrī-bhagavān uvāca — the Supreme Personality of Godhead said; abhayam — fearlessness; sattva-saṁśuddhiḥ — purification of one’s existence; jñāna — in knowledge; yoga — of linking up; vyavasthitiḥ — the situation; dānam — charity; damaḥ — controlling the mind; ca — and; yajñaḥ — performance of sacrifice; ca — and; svādhyāyaḥ — study of Vedic literature; tapaḥ — austerity; ārjavam — simplicity; ahiṁsā — nonviolence; satyam — truthfulness; akrodhaḥ — freedom from anger; tyāgaḥ — renunciation; śāntiḥ — tranquillity; apaiśunam — aversion to fault-finding; dayā — mercy; bhūteṣu — towards all living entities; aloluptvam — freedom from greed; mārdavam — gentleness; hrīḥ — modesty; acāpalam — determination; tejaḥ — vigor; kṣamā — forgiveness; dhṛtiḥ — fortitude; śaucam — cleanliness; adrohaḥ — freedom from envy; na — not; ati-mānitā — expectation of honor; bhavanti — are; sampadam — the qualities; daivīm — the transcendental nature; abhijātasya — of one who is born of; bhārata — O son of Bharata.

Svevišnja Božanska Osoba reče: Neustrašivost, pročišćenje postojanja, njegovanje duhovnog znanja, milostinja, samoovladanost, vršenje žrtvovanja, proučavanje Veda, vršenje strogosti, jednostavnost, nenasilje, istinoljubivost, odsustvo gnjeva, odricanje, smirenost, odbojnost prema nalaženju grešaka, samilost prema svim živim bićima, odsustvo pohlepe, blagost, skromnost, postojana odlučnost, energičnost, opraštanje, hrabrost, čistoća i odsustvo zavisti i žudnje za ugledom - ove transcendentalne odlike, o Bharatin sine, pripadaju pobožnim ljudima obdarenim božanskom prirodom.

SMISAO- NASTAVAK: Sljedeća odlika je milostinja. Milostinju trebaju davati obiteljski ljudi. Obiteljski ljudi trebaju zarađivati za život na pošten način i potrošiti pedeset posto svoje zarade na širenje svjesnosti Krsne po čitavom svijetu. Zato trebaju davati milostinju društvima koja se time bave. Milostinja se treba dati pravoj osobi. Postoje razne vrste milostinje, kao što će kasnije biti objašnjeno - milostinja u guni vrline, strasti i neznanju. Davanje milostinje u guni vrline se preporučuje u spisima, ali davanjem milostinje u guni strasti i guni neznanja čovjek samo gubi novac i zato se takva milostinja ne preporučuje. Milostinja se treba dati samo za širenje svjesnosti Krsne po čitavom svijetu. To je milostinja u guni vrline.

Što se tiče dame [samoovladanosti], ona nije namijenjena samo za ostale redove religioznog društva, već posebno za obiteljskog čovjeka. Iako ima ženu, obiteljski čovjek ne bi trebao nepotrebno koristiti svoja osjetila za seks. Postoje ograničenja čak i u pogledu seksa, koji treba imati samo da bi začeo djecu. Ako mu djeca nisu potrebna, ne treba uživati u seksu sa svojom ženom. Savremeno društvo uživa u seksu uz kontraceptivne metode, ili još odvratnije metode da bi izbjeglo odgovornost prema djeci. To nije transcendentalna, već demonska odlika. Ako neko želi napredovati u duhovnom životu, čak i ako živi obiteljskim životom, mora ograničiti svoj seksualni život i ne treba začeti dijete ako to ne čini da bi služio Krsnu. Ako može začeti djecu koja će biti svjesna Krsne, može začeti stotine djece, ali ako nema tu sposobnost, ne bi se trebao u to upuštati samo radi osjetilnog uživanja.

Žrtvovanje je još jedna dužnost obiteljskih ljudi, jer žrtvovanja iziskuju veliku količinu novca. Pripadnici drugih redova života, brahmacārīyi, vānaprasthe i sannyāsiyi, nemaju novca; oni žive proseći. Tako je vršenje raznih žrtvovanja namijenjeno obiteljskim ljudima. Obiteljski ljudi trebaju vršiti agni-hotra žrtvovanja prema uputstvima vedskih spisa, ali u današnje vrijeme su takva žrtvovanja vrlo skupa i niti jedan obiteljski čovjek ih ne može vršiti. Najbolje žrtvovanje preporučeno za ovo doba se zove saṅkīrtana-yajña. Ta saṅkīrtana-yajña -- pjevanje Hare Kṛṣṇa, Hare Kṛṣṇa, Kṛṣṇa Kṛṣṇa. Hare Hare, Hare Rāma, Hare Rāma, Rāma Rāma, Hare Hare - je najbolje i najjeftinije žrtvovanje; svako je može vršiti i steći dobrobit. Tako su milostinja, vladanje osjetilima i vršenje žrtvovanja posebno namijenjeni obiteljskim ljudima.

Svādhyāya [study of Vedic literature] -- proučavanje Veda, posebno je namijenjeno za brahmacāryu, učenički život. Brahmacārīyi ne bi trebali imati nikakve veze  sa ženama. Trebaju živjeti u celibatu i zaokupiti um proučavanjem vedske literature da bi njegovali duhovno znanje. To se naziva svādhyāya.

Tapas, ili strogost, posebno je namijenjena za povučeni život. Čovjek ne treba ostati obiteljski čovjek cijelog života; mora uvijek imati na umu da postoje četiri reda života - brahmacārya, gṛhastha, vānaprastha i sannyāsa. Tako se nakon gṛhastha života treba povući. Ako živi sto godina, dvadeset i pet godina treba provesti u učeničkom životu, dvadeset i pet u obiteljskom, dvadeset i pet u povučenom i dvadeset i pet u odvojenom redu života. To su propisi vedske religiozne discipline. Čovjek koji se povukao iz obiteljskog života mora vršiti strogosti tijela, uma i jezika. To je tapasya. Čitavo varṇāśrama -dharma društvo je namijenjeno vršenju tapasye. Bez tapasye, ili strogosti, niti jedno ljudsko biće ne može dostići oslobođenje. Teorija da u životu ne trebamo vršiti strogosti i da možemo nastaviti sa špekulacijom i da će sve biti lijepo, ne preporučuje se ni u vedskoj literaturi ni u Bhagavad-gīti. Takve teorije izmišljaju šarlatanski spiritualisti koji pokušavaju okupiti što više sljedbenika. Ako postoje ograničenja, pravila i propisi, to neće privući ljude. Stoga oni koji žele sljedbenike u ime religije, samo da bi radili predstavu, ne ograničavaju ni svoje živote ni živote svojih sljedbenika. Ali Vede ne odobravaju tu metodu.

Što se tiče brāhmaṇske odlike jednostavnosti, taj princip ne trebaju slijediti samo članovi određenog reda života, već svi članovi društva, bilo da se nalaze u brahmacārī āśramu, gṛhastha āśramu, vānaprastha āśramu, ili sannyāsa āśramu. Čovjek treba biti vrlo jednostavan i otvoren.

Ahiṁsā znači da ne bismo trebali spriječavati napredovanje nijednog živog bića. Ne bismo trebali misliti da pošto duhovna iskra nikada nije ubijena, čak niti nakon ubijanja tijela, nema ništa lošeg u ubijanju životinja radi zadovoljavanja čula [osjetila]. U današnje vrijeme, ljudi su navikli jesti životinje, uprkos obilju žitarica, voća i mlijeka. Nema potrebe ubijati životinje. Ta odredba je namijenjena svakome. Kada nema drugog rješenja, osoba može ubiti životinju, ali je treba ponuditi u žrtvovanju. U svakom slučaju, kada ima dovoljno hrane za čovječanstvo, oni koji žele napredovati u duhovnoj spoznaji ne bi trebali vršiti nasilje nad životinjama. Prava ahiṁsā znači ne spriječavati ničije napredovanje u životu. Životinje također napreduju u svojoj evoluciji seleći se iz jedne životinjske vrste u drugu. Ako ubijemo životinju, spriječavamo njeno napredovanje. Ako neka životinja treba živjeti u određenom tijelu toliko dana ili toliko godina i prije vremena bude ubijena, mora se ponovno vratiti u taj oblik života da proživi preostale dane kako bi mogla preći u drugu višu vrstu života. Zato ne bismo trebali spriječavati njeno napredovanje samo da bismo zadovoljili jezik. To se zove ahiṁsā.

Satyam. Ta riječ znači da ne trebamo iskrivljavati istinu radi osobnog  interesa. U vedskoj literaturi postoje neki teški odlomci, ali njihovo značenje ili svrhu trebamo naučiti od vjerodostojnog duhovnog učitelja. To je proces razumijevanja Veda. Śruti znači da trebamo slušati od autoriteta. Ne bismo trebali izmisliti svoje tumačenje radi vlastitog interesa. Postoji toliko mnogo komentatora na Bhagavad-gītu koji pogrešno tumače izvorni tekst. Trebamo predstaviti pravi smisao riječi, koji trebamo naučiti od vjerodostojnog duhovnog učitelja.

Akrodha znači obuzdati ljutnju. Čak i ako nas neko izaziva, trebamo biti trpeljivi, jer čim se razljutimo čitavo tijelo postaje zagađeno. Ljutnja je proizvod gune strasti i požude i osoba utemeljena na transcendentalnoj razini je treba obuzdati. Apaiśunam [aversion to fault-finding] znači da drugima ne trebamo nalaziti mane, ili ih nepotrebno ispravljati. Naravno, nazvati lopova lopovom ne znači da mu nalazimo mane, ali onaj ko napreduje u duhovnom životu čini veliku uvredu ako poštenu osobu nazove lopovom. Hrī znači da trebamo biti vrlo skromni i ne činiti sramna djela. Acāpalam, odlučnost, znači da ne trebamo biti uznemireni ili razočarani u svojim nastojanjima. Možemo doživjeti neuspjeh, ali ne trebamo žaliti zbog toga; trebamo napredovati strpljivo i odlučno.

Riječ tejas upotrijebljena u ovom stihu je namijenjena kṣatriyama. Kṣatriye trebaju uvijek biti vrlo snažni da bi mogli zaštititi slabe. Ne bi se trebali predstavljati kao nenasilni. Ako je nasilje potrebno, moraju biti nasilni. Ali onaj ko je sposoban savladati neprijatelja može u određenim okolnostima oprostiti. Može oprostiti manje uvrede.

Śaucam znači čistoća, ne samo uma i tijela, već i ponašanja. Posebno je namijenjena trgovcima, koji ne bi trebali raditi na crno. Nāti-mānitā, ne očekivanje poštovanja, odnosi se na śūdre, radnike, koji se prema vedskim odredbama smatraju najnižim od četiri staleža. Oni ne bi trebali biti ponosni na nepotrebni ugled i čast i trebaju ostati u svom položaju. Dužnost śūdra, je da odaju poštovanje višim staležima u cilju očuvanja društvenog poretka.

Svih ovih dvadeset i šest kvalifikacija su transcendentalne odlike, koje se trebaju njegovati u skladu s različitim položajima društvenih i duhovnih redova. To znači da će se sve vrste ljudi ako se trude razviti ove odlike, iako su materijalne okolnosti bijedne, postupno uzdići na najvišu razinu transcendentalne spoznaje.

Chapter Sixteen: The Divine and Demoniac Natures

Bhaktivedanta VedaBase: Bhagavad-gītā As It Is 16.1-3 [Part 2]

Buy Online Copyright © The Bhaktivedanta Book Trust International, Inc.

His Divine Grace A.C. Bhaktivedānta Swāmī Śrīla Prabhupāda, Founder Ācārya of the International Society for Kṛṣṇa Consciousness.

26 TRANSCENDENTALNIH KVALIFIKACIJA.

KOMENTAR: Stihovi na ovom blogu uglavnom idu prema redoslijedu izabranih stihova datom u knjizi Śrīla Prabhupāda Ślokas – Selected Verses from the Teachings Of His Divine Grace A. C. Bhaktivedanta Swāmī Śrīla Prabhupāda, Founder Ācārya of the International Society for Kṛṣṇa Consciousness. Povremeno, između izabranih stihova, budu prezentirani i drugi stihovi, koji prema nekim aranžmanima iznenada postaju aktuelni u našim životima.

Radi dužine stiha i pojašnjenja Śrīla Prabhupāda, tekst je podijeljen na dva dijela.

STIH 16.1-3

śrī-bhagavān uvāca

abhayaṁ sattva-saṁśuddhir   jñāna-yoga-vyavasthitiḥ

dānaṁ damaś ca yajñaś ca   svādhyāyas tapa ārjavam

ahiṁsā satyam akrodhas   tyāgaḥ śāntir apaiśunam

dayā bhūteṣv aloluptvaṁ   mārdavaṁ hrīr acāpalam

tejaḥ kṣamā dhṛtiḥ śaucam   adroho nāti-mānitā

bhavanti sampadaṁ daivīm   abhijātasya bhārata

SYNONYMS: śrī-bhagavān uvāca — the Supreme Personality of Godhead said; abhayam — fearlessness; sattva-saṁśuddhiḥ — purification of one’s existence; jñāna — in knowledge; yoga — of linking up; vyavasthitiḥ — the situation; dānam — charity; damaḥ — controlling the mind; ca — and; yajñaḥ — performance of sacrifice; ca — and; svādhyāyaḥ — study of Vedic literature; tapaḥ — austerity; ārjavam — simplicity; ahiṁsā — nonviolence; satyam — truthfulness; akrodhaḥ — freedom from anger; tyāgaḥ — renunciation; śāntiḥ — tranquillity; apaiśunam — aversion to fault-finding; dayā — mercy; bhūteṣu — towards all living entities; aloluptvam — freedom from greed; mārdavam — gentleness; hrīḥ — modesty; acāpalam — determination; tejaḥ — vigor; kṣamā — forgiveness; dhṛtiḥ — fortitude; śaucam — cleanliness; adrohaḥ — freedom from envy; na — not; ati-mānitā — expectation of honor; bhavanti — are; sampadam — the qualities; daivīm — the transcendental nature; abhijātasya — of one who is born of; bhārata — O son of Bharata.

Svevišnja Božanska Osoba reče: Neustrašivost, pročišćenje postojanja, njegovanje duhovnog znanja, milostinja, samoovladanost, vršenje žrtvovanja, proučavanje Veda, vršenje strogosti, jednostavnost, nenasilje, istinoljubivost, odsustvo gnjeva, odricanje, smirenost, odbojnost prema nalaženju grešaka, samilost prema svim živim bićima, odsustvo pohlepe, blagost, skromnost, postojana odlučnost, energičnost, opraštanje, hrabrost, čistoća i odsustvo zavisti i žudnje za ugledom - ove transcendentalne odlike, o Bharatin sine, pripadaju pobožnim ljudima obdarenim božanskom prirodom.

SMISAO: Na početku petnaestog poglavlja je bilo objašnjeno banjanovo drvo ovog materijalnog svijeta. Dodatno korijenje koje se širi iz njega je bilo uspoređeno s aktivnostima živog bića, od kojih su neke povoljne, a neke nepovoljne. U devetom poglavlju su bili objašnjeni deve, ili pobožne osobe i asure, demoni, ili bezbožne osobe. Prema vedskim obredima, aktivnosti u guni vrline se smatraju povoljnim za napredovanje na putu oslobođenja. Takve aktivnosti su poznate kao daivī prakṛti, po prirodi transcendentalne. Osobe utemeljene u transcendentalnoj prirodi napreduju na putu oslobođenja. Za razliku od njih, oni koji djeluju u gunama strasti i neznanja ne mogu dostići oslobođenje. Oni će morati ostati u ovom materijalnom svijetu kao ljudska bića, ili će sići u životinjske vrste, ili još niže. U ovom poglavlju Gospodin objašnjava transcendentalnu i demonsku prirodu i odlike koje ih prate. Također objašnjava prednosti i nedostatke tih odlika.

Riječ abhijātasya —  koja se odnosi na osobu rođenu s transcendentalnim odlikama, ili božanskim sklonostima, vrlo je značajna. Začeće djeteta u pobožnoj atmosferi je u vedskim spisima poznato kao Garbhādhāna-saṁskāra. Ako roditelji žele dijete s božanskim odlikama, trebaju slijediti deset principa preporučenih za društveni život ljudskih bića. U Bhagavad-giti je bilo objašnjeno, da je seks namijenjen rađanju dobrog djeteta, sam Kṛṣṇa. Seks se ne osuđuje pod uslovom da se proces koristi u svjesnosti Kṛṣṇe. Osobe svjesne Kṛṣṇe ne bi trebale začeti djecu poput mačaka i pasa, već na takav način da nakon rođenja mogu postati svjesna Kṛṣṇe. To treba biti prednost djece rođene od oca i majke zaokupljenih svjesnošću Kṛṣṇe.

Podjela društvenog sistema poznatog kao varṇāśrama-dharma - u  kome se društvo dijeli na četiri reda društvenog života i četiri kaste, ili staleža zanimanja - nije zasnovana na rođenju. Takva podjela se zasniva na obrazovnim kvalifikacijama i služi da bi se u društvu održali mir i blagostanje. Odlike spomenute u ovom stihu su opisane kao transcendentalne odlike koje omogućuju osobi napredak u duhovnom razumijevanju tako da se može osloboditi materijalnog svijeta.

U varṇāśrama sistemu se smatra da je sannyāsī, osoba u odvojenom redu života, glava ili duhovni učitelj svih društvenih staleža i redova. Brāhmaṇa se smatra duhovnim učiteljem tri ostala društvena staleža - kṣatriya, vaiśya i śūdras, ali sannyāsī, koji zauzima položaj na vrhu tog sistema, smatra se također duhovnim učiteljem brāhmaṇa. Prva kvalifikacija sannyāsīya treba biti neustrašivost. Pošto sannyāsī mora biti sam, bez ičije pomoći ili garancije pomoći, mora ovisiti samo o milosti Svevišnje Božanske Osobe. Ako neko misli: "Ko će me zaštititi kada prekinem sve odnose?", ne treba prihvatiti odvojeni red života. Mora biti potpuno uvjeren da se Kṛṣṇa. ili Svevišnja Božanska Osoba u Svom lokaliziranom aspektu uvijek nalazi u njemu kao Paramātmā, da sve vidi i uvijek zna što namjerava napraviti. Tako mora biti čvrsto uvjeren da će se Kṛṣṇa. kao Paramātmā pobrinuti za osobu predanu Njemu. "Nikada neću biti sam", mora misliti. "Čak i ako živim u najmračnijim predjelima šume, pored mene će biti Kṛṣṇa. i On će mi pružiti svu zaštitu." To uvjerenje se naziva abhayam, neustrašivost. Takvo stanje uma je neophodno za osobu u odvojenom redu života.

Potom mora pročistiti svoje postojanje. Ima tako mnogo pravila i propisa koje treba slijediti u odvojenom redu života. Najvažnije od svih je da se sannyāsīyu strogo zabranjuje da održava bilo kakav prisan odnos sa ženom. Čak mu se zabranjuje i razgovor sa ženom na usamljenom mjestu. Gospodin Caitanya je bio idealan sannyāsī i kada je boravio u Puriju Njegove bhaktine Mu nisu smjele prići blizu čak ni da Mu odaju poštovanje. Bilo im je savjetovano da odaju poštovanje s udaljenog mjesta. To nije znak mržnje prema ženama uopće, već strogo pravilo za sannyāsīya da ne smije imati prisne veze sa ženama. Čovjek mora slijediti pravila i propise određenog staleža da bi pročistio svoje postojanje. Sannyāsīyu se strogo zabranjuje održavanje prisnih odnosa sa ženama i posjedovanja bogatstva radi zadovoljavanja čula. Idealan sannyāsī,je bio sam Gospodin Caitanya i iz Njegovog života vidimo da je bio vrlo strog u pogledu žena. Iako se smatra najvelikodušnijom inkarnacijom Boga koja je prihvatila najpalije uslovljene duše, strogo je slijedio pravila i propise sannyāse u pogledu druženja sa ženama. Jedan od Njegovih osobnih pratioca, Chota Haridāsa, bio je u društvu Gospodina Caitanye i Njegovih drugih povjerljivih osobnih pratioca, ali se na neki način desilo da je požudno pogledao mladu ženu i Gospodin Caitanya je bio tako strog da ga je odmah izbacio iz društva Svojih osobnih pratioca. Gospodin Caitanya je rekao: "Ako sannyāsī, ili onaj ko se želi osloboditi okova materijalne prirode i ko se pokušava uzdići na duhovnu razinu i vratiti kući, Bogu, želi materijalne posjede i žene da bi zadovoljio čula - ne mora čak ni uživati u njima, već ih samo željeti - toliko je osuđen da je bolje da počini samoubistvo, nego da ima takve nezakonite želje." To su procesi pročišćenja.

Sljedeća odlika je jñāna-yoga-vyavasthiti: njegovanje znanja. Svrha sannyāsī života je davati znanje obiteljskim ljudima i drugima koji su zaboravili svoj pravi život duhovnog napretka. Sannyāsī treba prositi od vrata do vrata da bi održao život, ali to ne znači da je prosjak. Poniznost je također jedna od kvalifikacija osobe na transcendentalnoj razini. Iz čiste poniznosti, sannyāsī ide od vrata do vrata, ne da bi prosio, već da bi sreo obiteljske ljude i probudio u njima svjesnost Krsne. To je dužnost sannyāsīya. Ako je istinski napredan i ako mu je to naredio duhovni učitelj, treba propovijedati svjesnost Krsne s logikom i razumijevanjem, a ako nije tako napredan, ne bi trebao prihvatiti odvojeni red života. Ali čak i ako je prihvatio odvojeni red života bez dovoljno znanja, treba slušati duhovnog učitelja da bi razvio znanje. Sannyāsī, čovjek u odvojenom redu života, mora biti utemeljen u neustrašivosti, sattva-saṁśuddhi [čistoći]) i jñāna-yogi [znanju].

Stay Tuned. To Be Continued.

Chapter Sixteen: The Divine and Demoniac Natures

Bhaktivedanta VedaBase: Bhagavad-gītā As It Is 16.1-3 [PART 1]

 Buy Online Copyright © The Bhaktivedanta Book Trust International, Inc.

His Divine Grace A.C. Bhaktivedānta Swāmī Śrīla Prabhupāda, Founder Ācārya of the International Society for Kṛṣṇa Consciousness.

POVIJEST BHAGAVAD-GĪTE -- BHAGAVAD-GĪTĀ JE PO GRUBOJ PROCJENI BILA IZGOVORENA PRIJE NAJMANJE 120.400.000 GODINA. U LJUDSKOM DRUŠTVU POSTOJI DVA MILIONA GODINA, A GOSPODIN JU JE PONOVO SAOPŠTIO ARJUNI PRIJE PET HILJADA GODINA.

GĪTĀ JE BILA SAOPŠTENA BOGU SUNCA VIVASVĀNU, JER JE KṢATRIYA  I OTAC SVIH SŪRYA-VAḾŚA KṢATRIYA, POTOMAKA BOGA SUNCA. POŠTO JU JE IZGOVORILA SVEVIŠNJA BOŽANSKA OSOBA, BHAGAVAD-GĪTĀ JE JEDNAKO DOBRA KAO VEDE. STOGA JE ZNANJE KOJE JE U NJOJ IZNESENO APAURUṢEYA – NADLJUDSKO.

BHAGAVAD-GĪTĀ SE MORA PRIHVATITI TAKVA KAKVA JESTE OD UČENIČKOG NASLIJEĐA I OVDJE JE OPISANO DA JU JE GOSPODIN OBJASNIO BOGU SUNCA, KOJI JU JE OBJASNIO SVOM SINU MANU-U, A MANU SVOM SINU MAHĀRĀJU IKṢVĀKU.

LJUDSKI ŽIVOT JE NAMIJENJEN NJEGOVANJU DUHOVNOG ZNANJA O VJEČNOM ODNOSU SA SVEVIŠNJOM BOŽANSKOM OSOBOM I DUŽNOST JE IZVRŠNIH ORGANA SVIH DRŽAVA I PLANETA DA KROZ OBRAZOVANJE, KULTURU I DEVOCIJU PRENESU GRAĐANIMA TA UČENJA.

DRUGIM RIJEČIMA, VOĐE SVIH DRŽAVA SU DUŽNI DA ŠIRE NAUKU O SVJESNOSTI KṚṢṆE, TAKO DA LJUDI MOGU ISKORISTITI OVU VELIKU NAUKU I SLIJEDITI PUT KOJI VODI KA USPJEHU, KORISTEĆI PRILIKU, KOJU IM PRUŽA LJUDSKI OBLIK ŽIVOTA.

ČETVRTO POGLAVLJE – Transcendentalno znanje – duhovno znanje o duši, Bogu i njihovom odnosu --- pročišćava i oslobađa osobu. Takvo znanje je plod djelovanja s devocijom [karma-yoge]. Gospodin objašnjava drevnu povijest Gīte, svrhu i značaj Njegovog povremenog pojavljivanja u materijalnom svijetu i neophodnost prilaženja Guru-u, samospoznatom učitelju.

STIH 1

śrī-bhagavān uvāca

imaḿ vivasvate yogaḿ   proktavān aham avyayam

vivasvān manave prāha   manur ikṣvākave 'bravīt

SYNONYMS: śrī-bhagavān uvāca — the Supreme Personality of Godhead said; imam — this; vivasvate — unto the sun-god; yogam — the science of one's relationship to the Supreme; proktavān — instructed; aham — I; avyayam — imperishable; vivasvān — Vivasvān (the sun-god's name); manave — unto the father of mankind (of the name Vaivasvata); prāha — told; manuḥ — the father of mankind; ikṣvākave — unto King Ikṣvāku; abravīt — said.

Svevišnja Božanska Osoba, Gospodin  Śrī Kṛṣṇa reče: Prenio sam znanje o ovoj neuništivoj nauci o yogi bogu Sunca Vivasvānu, Vivasvān ga je prenio Manu-u, a Manu Ikṣvāku.

SMISAO: Ovde se opisuje povijest Bhagavad-gīte, koja datira iz davnih vremena kada je bila prenesena kraljevskom staležu svih planeta, počev od Sunca. Kraljevi svih planeta su posebno dužni da štite stanovništvo i zato kraljevski stalež treba shvatiti Bhagavad-gītu da bi mogao vladati građanima i zaštititi ih od materijalne vezanosti za požudu. Ljudski život je namijenjen njegovanju duhovnog znanja o vječnom odnosu sa Svevišnjom Božanskom Osobom i dužnost je izvršnih organa svih država i planeta da kroz obrazovanje, kulturu i devociju prenesu građanima ta učenja. Drugim riječima, vođe svih država su dužni da šire nauku o svjesnosti Kṛṣṇe, tako da ljudi mogu iskoristiti ovu veliku nauku i slijediti put koji vodi ka uspjehu, koristeći priliku, koju im pruža ljudski oblik života.

U ovom milenijumu, bog Sunca je poznat kao Vivasvān, kralj Sunca, koje je porijeklo svih planeta u Sunčevom sistemu. U Brahma-saḿhiti [5.52] je rečeno:

yac-cakṣur eṣa savitā sakala-grahāṇāḿ

rājā samasta-sura-mūrtir aśeṣa-tejāḥ

yasyājñayā bhramati sambhṛta-kāla-cakro

govindam ādi-puruṣaḿ tam ahaḿ bhajāmi

Brahmā je rekao: ,,Obožavam Svevišnju Božansku Osobu, Govindu [Kṛṣṇu], koji je izvorna osoba i po čijem uređenju Sunce, kralj svih planeta, posjeduje ogromnu moć i toplotu. Sunce predstavlja Gospodinovo oko i kreće se svojom putanjom po Njegovoj naredbi."

Sunce je kralj svih planeta, a bog Sunca [koji se sada zove Vivasvān], vlada Suncem, koje upravlja svim drugim planetama snabdijevajući ih toplotom i svjetlošću. On kruži po naredbi Gospodina Kṛṣṇe, koji je prvobitno prenio nauku o Bhagavad-gīti Vivasvānu. Tako je Vivasvān postao Njegov prvi učenik, koji je shvatio nauku o Bhagavad-gīti, stoga, nije špekulativna rasprava namijenjena beznačajnim svjetovnim učenjacima, već mjerodavna knjiga znanja koja potiče od pradavnih vremena.

U Mahābhārati  [Śānti-parva 348.51-52]  nalazimo slijedeći opis istorije Gīte:

tretā-yugādau ca tato   vivasvān manave dadau

manuś ca loka-bhṛty-arthaḿ   sutāyekṣvākave dadau

ikṣvākuṇā ca kathito   vyāpya lokān avasthitaḥ

,,Na početku milenijuma poznatog kao Tretā-yuga, Vivasvān je prenio Manu-u ovu nauku o odnosu sa Svevišnjim. Kao otac čovječanstva, Manu ju je prenio svom sinu Mahārāju Ikṣvāku, kralju ove planete Zemlje i praocu Raghu dinastije u kojoj se pojavio Gospodin Rāmacandra." Tako Bhagavad-gītā postoji u ljudskom društvu od vremena Mahārāje Ikṣvākua.

U sadašnjem trenutku, prošlo je samo pet hiljada godina Kali-yuge, koja traje 432 000 godina. Prije nje je bila Dvāpara-yuga [koja traje 864 000 godina], a prije nje Tretā-yuga [koja traje 1 296 000 godina]. Tako je Manu saopštio Bhagavad-gītu svom učeniku i sinu Mahārāju Ikṣvāku, kralju ove planete Zemlje, prije 2 165 112 godina. Izračunato je da doba sadašnjeg Manua traje oko 305 300 000 godina, od kojih je prošlo 120 400 000 godina. Ako prihvatimo da je Gospodin saopštio Gitu Svom učeniku bogu Sunca Vivasvānu  prije rođenja Manua, Bhagavad-gītā je po gruboj procjeni bila izgovorena prije najmanje 120 400 000 godina. U ljudskom društvu postoji dva miliona godina, a Gospodin ju je ponovo saopštio Arjuni prije pet hiljada godina. To je gruba procjena povijesti Gite, prema riječima same Gite i njenog govornika, Gospodina Śrī Kṛṣṇe. Gītā je bila saopštena bogu Sunca Vivasvānu, jer je kṣatriya  i otac svih Sūrya-vaḿśa kṣatriya, potomaka boga Sunca. Pošto ju je izgovorila Svevišnja Božanska Osoba, Bhagavad-gītā je jednako dobra kao Vede. Stoga je znanje koje je u njoj izneseno apauruṣeya – nadljudsko. Kao što se vedska uputstva prihvataju takva kakva jesu, bez svjetovnog tumačenja, Gītā se mora prihvatiti bez svjetovnog tumačenja. Svjetovni mudrijaši mogu na svoj način špekulirati o Gīti, ali to nije Bhagavad-gītā kakva jeste. Bhagavad-gītā se mora prihvatiti takva kakva jeste od učeničkog naslijeđa i ovdje je opisano da ju je Gospodin objasnio bogu Sunca, koji ju je objasnio svom sinu Manu-u, a Manu svom sinu Mahārāji Ikṣvāku.

KOMENTAR -- Kali-yuga je započela  u februaru 3.102 godine prije naše ere, tako da je do sada prošlo nešto više od pet hiljada godina, tačnije: 3 .102 prije naše ere + 2.017 naše ere = 5 119 godina.

Kralj svih planeta, ili bog Sunca se u ovoj našoj vremenskoj epohi naziva Vivasvān, a inače ima još puno drugih imena kao  Sūrya Nārāyaṇa, Sūryadeva, Mārtaṇḍa, Vāiraja, Hiraṇyagarbha, Mitra, itd.

Chapter 4: Transcendental Knowledge

Bhaktivedanta VedaBase: Bhagavad-gītā As It Is 4.1

Buy Online Copyright © The Bhaktivedanta Book Trust International, Inc.

His Divine Grace A. C. Bhaktivedanta Svāmī Śrīla Prabhupāda, Founder Ācārya of the International Society for Kṛṣṇa Consciousness.

UM JE TOLIKO SNAŽAN I TVRDOGLAV DA PONEKAD NADJAĆA INTELIGENCIJU, IAKO BI JOJ SE TREBAO POKORAVATI. ČOVEK KOJI SE SVAKODNEVNO MORA BORITI S TOLIKO MNOGO PREPREKA TEŠKO MOŽE VLADATI UMOM. MOŽE VJEŠTAČKI USPOSTAVITI UMNU RAVNOTEŽU I BITI JEDNAK PREMA PRIJATELJU I NEPRIJATELJU, ALI U KRAJNJOJ LINIJI NIJEDNA SVJETOVNA OSOBA TO NE MOŽE UČINITI, JER JE TEŽE OBUZDATI UM NEGO OBUZDATI BIJESNI VJETAR. 

OVDJE JE NAVEDENO LIJEPO POREĐENJE: ČOVJEK NE MOŽE OBUZDATI VJETAR. OBUZDATI BUNTOVAN UM JE JOŠ TEŽE. GOSPODIN CAITANYA JE PREPORUČIO PONIZNO PJEVANJE I MANTRANJE HARE KṚṢṆA, VELIKE MANTRE ZA OSLOBOĐENJE, KAO NAJLAKŠI PROCES ZA OVLADAVANJE UMOM.

PROPISANI METOD JE — SA VAI MANAḤ KṚṢṆA-PĀDĀRAVINDAYOḤ: UM SE MORA POTPUNO USREDSREDITI NA KṚṢṆu. SAMO TADA NIŠTA VIŠE NEĆE UZNEMIRAVATI UM.

STIH 34

cañcalaḿ hi manaḥ kṛṣṇa   pramāthi balavad dṛḍham

tasyāhaḿ nigrahaḿ manye   vāyor iva su-duṣkaram

SYNONYMS: cañcalam — flickering; hi — certainly; manaḥ — mind; kṛṣṇa — O Kṛṣṇa; pramāthi — agitating; bala-vat — strong; dṛḍham — obstinate; tasya — its; aham — I; nigraham — subduing; manye — think; vāyoḥ — of the wind; iva — like; su-duṣkaram — difficult.

Um je nemiran, buntovan, tvrdoglav i veoma snažan. O Kṛṣṇa, mislim da je teže obuzdati um nego obuzdati vjetar.

SMISAO: Um je toliko snažan i tvrdoglav da ponekad nadjaća inteligenciju, iako bi joj se trebao pokoravati. Čovek koji se svakodnevno mora boriti s toliko mnogo prepreka teško može vladati umom. Može vještački uspostaviti umnu ravnotežu i biti jednak prema prijatelju i neprijatelju, ali u krajnjoj liniji nijedna svjetovna osoba to ne može učiniti, jer je teže obuzdati um nego obuzdati bijesni vjetar. U vedskoj literaturi -- Kaṭha Upaniṣad 1.3.3-4 je rečeno:

ātmānaḿ rathinaḿ viddhi   śarīraḿ ratham eva ca

buddhiḿ tu sārathiḿ viddhi   manaḥ pragraham eva ca

indriyāṇi hayān āhur   viṣayāḿs teṣu gocarān

ātmendriya-mano-yuktaḿ   bhoktety āhur manīṣiṇaḥ

,,Duša je putnik u vozilu materijalnog tijela, a inteligencija je vozač. Čula su konji, a um predstavlja uzde. Tako duša uživa ili ispašta u društvu uma i čula. To shvataju veliki mislioci."

Um treba djelovati pod vodstvom inteligencije, ali je toliko snažan i tvrdoglav da često nadjača čak i inteligenciju, kao što jaka zaraza može nadjačati djelovanje lijeka. Takav snažni um se treba obuzdati primjenom yoge, ali takav proces nikada nije praktičan za svjetovnu osobu poput Arjune, a da ne govorimo o savremenom čovjeku. Ovdje je navedeno lijepo poređenje: čovjek ne može obuzdati vjetar. Obuzdati buntovan um je još teže. Gospodin Caitanya je preporučio ponizno pjevanje i mantranje Hare Kṛṣṇa, velike mantre za oslobođenje, kao najlakši proces za ovladavanje umom. Propisani metod je — sa vai manaḥ kṛṣṇa-pādāravindayoḥ: um se mora potpuno usredsrediti na Kṛṣṇu. Samo tada ništa više neće uznemiravati um.

Chapter 6: Dhyāna-yoga

Bhaktivedanta VedaBase: Bhagavad-gītā As It Is 6.34

Buy Online Copyright © The Bhaktivedanta Book Trust International, Inc.

His Divine Grace A. C. Bhaktivedanta Svāmī Śrīla Prabhupāda, Founder Ācārya of the International Society for Kṛṣṇa Consciousness.

THE THREE KINDS OF HAPPINESS BY WHICH THE CONDITIONED SOUL ENJOYS, AND BY WHICH HE SOMETIMES COMES TO THE END OF ALL DISTRESS. 

TRI VRSTE SREĆE U KOJOJ USLOVLJENA DUŠA UŽIVA I ZAHVALJUJUĆI KOJOJ PONEKAD OKONČAVA SVU SVOJU NESREĆU.

That which in the beginning may be just like poison but at the end is just like nectar and which awakens one to self-realization is said to be happiness in the mode of goodness.

[Bhagavad-gītā 18.37]

Za sreću koja na početku može izgledati kao otrov, ali je na kraju kao nektar i koja budi u osobi svijest o samospoznaji – kaže se da je sreća u guni vrline.

[Bhagavad-gītā 18.37]

That happiness which is derived from contact of the senses with their objects and which appears like nectar at first but poison at the end is said to be of the nature of passion.

[Bhagavad-gītā 18.38]

Za sreću koja nastaje iz dodira čula s njihovim predmetima i koja na početku izgleda kao nektar, ali je na kraju kao otrov – kaže se da ima prirodu strasti.

[Bhagavad-gītā 18.38]

And that happiness which is blind to self-realization, which is delusion from beginning to end and which arises from sleep, laziness and illusion is said to be of the nature of ignorance.

[Bhagavad-gītā 18.39]

Za sreću koja je slijepa za samospoznaju, koja je od početka do kraja iluzorna i koja nastaje iz spavanja, lijenosti i iluzije – kaže se da ima prirodu neznanja.

[Bhagavad-gītā 18.39]

Chapter 18: Conclusion — The Perfection of Renunciation

Bhaktivedanta VedaBase: Bhagavad-gītā As It Is 18.37-39

Buy Online Copyright © The Bhaktivedanta Book Trust International, Inc.

His Divine Grace A. C. Bhaktivedanta Svāmī Śrīla Prabhupāda, Founder Ācārya of the International Society for Kṛṣṇa Consciousness.

CHAPTER FIFTEEN: THE YOGA OF THE SUPREME PERSON -- PETNAESTO POGLAVLJE: YOGA VRHOVNE OSOBE.

OVDJE JE VRLO LIJEPO OPISAN PROCES PREDAVANJA. PRVA KVALIFIKACIJA JE DA OSOBA NE SMIJE BITI OBMANUTA PONOSOM.

ONAJ KO UVIJEK OČEKUJE NEKO POŠTOVANJE U OVOM MATERIJALNOM SVIJETU NE MOŽE SE PREDATI VRHOVNOJ OSOBI.  PONOS JE POSLJEDICA ILUZIJE, JER ČOVJEK UPRKOS TOME ŠTO DOLAZI OVDJE, OSTAJE KRATKO VRIJEME I ZATIM ODLAZI, BUDALASTO MISLI DA JE GOSPODAR SVIJETA. TAKO SVE KOMPLICIRA I UVIJEK JE U NEVOLJI.

LJUDI SMATRAJU DA OVA PLANETA ZEMLJA PRIPADA LJUDSKOM DRUŠTVU I ZATO SU JE PODIJELILI POD LAŽNIM DOJMOM DA SU NJENI VLASNICI.

KOMENTAR: Stihovi iz Bhagavad-Gīte As It Is na ovom blogu  idu prema redoslijedu izabranih stihova iz knjige Śrīla Prabhupāda Ślokas – Selected Verses from the Teachings Of His Divine Grace A. C. Bhaktivedanta Swāmī Śrīla Prabhupāda, Founder Ācārya of the International Society for Kṛṣṇa Consciousness.  Ponekada između ovih izabaranih stihova budu prezentirani i drugi stihovi, koji iznenada postaju aktuelni u našim životima, radi nekih događanja, a neke ćemo i ponoviti zbog aktuelnosti.

Kada nas iluzorna energija māyā dovoljno isfrustrira neispunjenim očekivanjima svih vrsta, specijalno dolaskom u neke indikativne karmičke periode, kada se jednostavno moramo osloniti sami na sebe, tada je vjerovatno vrijeme da se upitamo kako se dostiže transcendentalni položaj, kada nas neće svakodnevno uznimiravati mnogobrojne životne poteškoće i kada počinjemo shvatati da smo sami krojači svoje sudbine. To znači da se u ovom životu moramo itekako dobro potruditi i ući u klub 1% sadašnje svjetske populacije od oko sedam milijardi ljudi -- blagoslovljenih prema nekim višim aranžmanima. Kada nakon godina pročišćavanja i intezivnog rada na sebi dostignemo razinu da svakodnevno pažljivo mantramo šesnaest i više krugova Hare Kṛṣṇa mahā mantre i striktno slijedimo četiri regulativna principa, ili četiri principa slobode od materijalnih vezanosti – skoro da niko u sva tri svijeta nam ništa ne može.

Dok milioni bhakta vrijedno rade na sebi, na ličnom pročišćavanju, potragama za vječnom istinom i znanjima višeg ranga i postepenom duhovnom napretku, te iskreno pomažući i drugim dobronamjernim osobama da pokrenu više, čistije energije kod sebe,  ne budimo neko ko  samo spava, budi se, ide na posao, dopodne mazi jednu životnju u krilu, a popodne drugu pojede za ručak, ili neko ko  stalno samo putuje i mijenja mjesto boravka u potrazi za srećom i neko ko uživa sve materijalne blagodeti ovoga svijeta, a ipak u svom neznanju pogrešno misli kako mu sudbina nije bila naklonjena, te kako bi bilo dobro što bolje iskoristiti druge ljude za uvećavanje uživanja svih vrsta. To je iluzija, ili ono što nije. Na taj način samo se dalje zapetljavamo u ovaj materijalni svijet.

STIH 5

nirmāna-mohā jita-saṅga-doṣā   adhyātma-nityā vinivṛtta-kāmāḥ

dvandvair vimuktāḥ sukha-duḥkha-saṁjñair   gacchanty amūḍhāḥ padam avyayaṁ tat

SYNONYMS: niḥ — without; māna — false prestige; mohāḥ — and illusion; jita — having conquered; saṅga — of association; doṣāḥ — the faults; adhyātma — in spiritual knowledge; nityāḥ — in eternity; vinivṛtta — disassociated; kāmāḥ — from lust; dvandvaiḥ — from the dualities; vimuktāḥ — liberated; sukha-duḥkha — happiness and distress; saṁjñaiḥ — named; gacchanti — attain; amūḍhāḥ — unbewildered; padam — situation; avyayam — eternal; tat — that.

Oni koji su oslobođeni lažnog ugleda, iluzije i griješnog druženja, koji shvaćaju ono što je vječno, koji su odbacili materijalnu požudu, koji su oslobođeni dvostranosti sreće i nesreće, koji nisu zbunjeni i koji znaju kako se predati Vrhovnoj Osobi, dostižu to vječno carstvo.

SMISAO: Ovdje je vrlo lijepo opisan proces predavanja. Prva kvalifikacija je da osoba ne smije biti obmanuta ponosom. Pošto uslovljena duša oholo misli da je gospodar materijalne prirode, teško se može predati Svevišnjoj Božanskoj Osobi. Njegujući pravo znanje treba shvatiti da nije gospodar materijalne prirode; gospodar je Svevišnja Božanska Osoba. Kada se oslobodi iluzije uzrokovane ponosom, može započeti proces predavanja. Onaj ko uvijek očekuje neko poštovanje u ovom materijalnom svijetu ne može se predati Vrhovnoj Osobi. Ponos je posljedica iluzije, jer čovjek uprkos tome što dolazi ovdje, ostaje kratko vrijeme i zatim odlazi, budalasto misli da je gospodar svijeta. Tako sve komplicira i uvijek je u nevolji. Čitav svijet se kreće pod tim dojmom. Ljudi smatraju da ova planeta Zemlja pripada ljudskom društvu i zato su je podijelili pod lažnim dojmom da su njeni vlasnici. Čovjek se mora osloboditi te pogrešne ideje da je ljudsko društvo vlasnik ovog svijeta. Kada se oslobodi takve pogrešne ideje, oslobađa se sveg griješnog druženja uzrokovanog naklonošću prema obitelji, društvu i naciji. To loše druženje ga vezuje za ovaj materijalni svijet. Nakon toga, mora razviti duhovno znanje. Mora njegovati znanje o tome što je zaista njegovo, a što nije. Kada shvati pravu prirodu stvari, oslobađa se svih dvostranih shvaćanja kao što su sreća i nesreća, zadovoljstvo i bol i stiče potpuno znanje. Tada se može predati Svevišnjoj Božanskoj Osobi.

Stay Tuned. To Be Continued.

Chapter Fifteen: The Yoga of the Supreme Person

Bhaktivedanta VedaBase: Bhagavad-gītā As It Is 15.5

Buy Online Copyright © The Bhaktivedanta Book Trust International, Inc.

His Divine Grace A.C. Bhaktivedānta Swāmī Śrīla Prabhupāda, Founder Ācārya of the International Society for Kṛṣṇa Consciousness

HIS DIVINE GRACE A. C. BHAKTIVEDĀNTA SVĀMĪ ŚRĪLA PRABHUPĀDA -- FOUNDER ĀCĀRYA OF THE INTERNATIONAL SOCIETY FOR KṚṢṆA CONSCIOUSNESS.

 

ŚĀSTRE, KNJIGE  ŚRĪLA PRABHUPĀDA NISU SAMO TRANSCENDENTALNA LITERATURA, PRAKTIČKI TO SU VIŠI ZAKONICI ZA LJUDSKU RASU ZA IDUĆIH 10 000 GODINA NAJMANJE, U STVARI ZAKONICI ZA SVA VREMENA.

 

STIH 36

 

ataeva āmi ājñā diluń sabākāre

yāhāń tāhāń prema-phala deha' yāre tāre

 

SYNONYMS

 

ataeva — therefore; āmi — I; ājñā — order; diluń — give; sabākāre — to everyone; yāhāń — wherever; tāhāń — everywhere; prema-phala — the fruit of love of Godhead; deha' — distribute; yāre — anyone; tāre — everyone.

 

Zato naređujem svakom čovjeku u ovom univerzumu da prihvati ovaj pokret svjesnosti Kṛṣṇe i širi ga svuda.

 

STIH 39

 

ataeva saba phala deha' yāre tāre

khāiyā ha-uk loka ajara amare

SYNONYMS: ataeva — therefore; saba — all; phala — fruits; deha' — distribute; yāre tāre — to everyone and anyone; khāiyā — eating; ha-uk — let them become; loka — all people; ajara — without old age; amare — without death.

 

Širite ovaj pokret svjesnosti Kṛṣṇe po čitavom svijetu. Neka ljudi jedu te plodove i na kraju se oslobode starosti i smrti.

 

KOMENTAR: His Divine Grace A.C. Bhaktivedānta Swāmī Śrīla Prabhupāda, Founder Ācārya of the International Society for Kṛṣṇa Consciousness  je u svoje vrijeme bio vjerovatno jedan od rijetkih, pored predhodnih vaiṣṇavskih ācārya i kasnije svojih učenika, koji su doslovice poslušali ovu naredbu Svevišnje Božanske Osobe Śrī Caitanye Mahāprabhua, kao i instrukcije svog duhovnog učitelja. Otišao je na zapad iz svog udobnog doma u nepoznato i započeo svoju misiju – širenja pokreta svjesnosti Kṛṣṇe na zapadu.

 

Ako smo  imalo skeptični i sumnjamo u opunomoćenost riječi u gore navedenim stihovima, treba se samo pokušati prisjetiti -- ko je još ikada u poznatoj istoriji svijeta izgovorio slične riječi? Sem toga, jedino Gospodin Kṛṣṇa kaže u Bhagavad-Gīti: „Ja Sam Bog“. To nikada i nigdje nije izgovorio niko drugi! Znači, u nijednom religijskom spisu kroz dugu povijest ljudske rase ne postoji slična izjava, samo što su ljudi u neznanju pokušavali pripisati takva značenja osobama od krvi i mesa. To se niko ne usuđuje reći, pa čak niti jedna od mnogobrojnih ekspanzija i inkarnacija Svevišnje Božanske Osobe. Samo Kṛṣṇa!

 

Bez pojašnjenja smisla stihova, koje nam je dao  Śrīla Prabhupāda, ne bi zasigurno ništa pravilno shvatili, kako u Bhagavad-Gīti, tako i u drugim vedskim spisima. Smatra se da ima još oko 500 pokušaja izdavanja Bhagavad-Gīte i njenog prevođenja na svjetske jezike, ali niti jedan od njih nije ovlašten. Jedino je Bhagavad-Gītā Kakva Jeste Śrīla Prabhupāda opunomoćena i autoritativna.

 

Proučavajući remek djela vedske književnosti, kao što su: Bhagavad-Gītā, Śrīmad Bhāgavatam, Śrī Caitanya Caritāmṛta  i mnoga druga, možemo se postepeno uputiti u duhovni život i s vremenom potražiti vjerodostojnog duhovnog učitelja, te uzeti njegovo utočište. Kaže se: kada je učenik spreman – učitelj se pojavljuje! I to zaista funkcionira u našim  životima i to bez greške.

 

Postoji jedna malo heavy izreka u Indiji, koja kaže: „Ko podučava sam sebe – ima veliku budalu za učenika“, a možemo slobodno nadodati – ima i veliku budalu za učitelja. Iako je navedena izjava malo heavy, ali to je to. Nekada je potrebno da nas neko dobro prodrma, da se u nama stvori kritična masa, koja će biti dovoljna da nas pokrene naprijed iz naše komfor zone, ali prije nego što stignemo u panik zonu – tada je često malo pokasno i posljedice su teže.

 

Moramo uvijek itekako posvetiti zasluženu pažnju kako Danu Pojave, tako i Danu Odlaska Śrīla Prabhupāda s ove planete. Ako imamo iskrenu  namjeru da kažemo nešto o His Divine Grace A.C. Bhaktivedānta Swāmī Śrīla Prabhupādu, čisto jednostavnim riječima i da možda naglasimo ono što je nama značilo doći u kontakt sa vedskom filozofijom i predanim služenjem Gospodina Kṛṣṇe, onako kako Śrīla Prabhupāda to prezentira u svojim mnogobrojnim knjigama – śāstrama, to će nam zaista i uspjeti. Śāstre – knjige  Śrīla Prabhupāda nisu samo transcendentalna literatura, praktički, to su viši zakonici ljudsku rasu za idućih 10 000 godina najmanje, ali ustvari zakonici za sva vremena. Na kraju krajeva, pored mnogobrojnih  knjiga, koje nam je ostavio u naslijeđe, Śrīla Prabhupāda je i svojim načinom života i svojim učenjem drugih i živio život koji je propovijedao.

 

Tako, nećemo ništa izgubiti, svi poslovi ovoga svijeta će nas i dalje čekati sutra, ali jako je bitno, primjereno obilježiti ovaj dan, kao i dane pojava drugih velikih vaiṣṇava i ācārya, kakav je i Śrīla Prabhupāda.

  

Dok možda postepeno ne stignemo do određene tačke u duhovnom životu – tačke uzdizanja [Vantage Point] i ne pronađemo svog duhovnog učitelja, dok ga ne prepoznamo, a i kasnije – za sve nas Śrīla Prabhupāda je uvijek bio, a ostaće i dalje, glavni śikṣā Guru i Founder Ācārya ISKCON-a – Međunarodnog društva za svjesnost Kṛṣṇe. ISKCON je ustvari njegovo transcendentalno tijelo i ko eventualno nanosi uvrede ISKCON-u, ili bilo kojem od današnjih ISKCON duhovnih učitelja, ili bilo kojem njegovom pripadniku vaiṣṇavi, može se vjerovatno oprostiti od svog regularnog duhovnog života, a kaže se da je to također i siguran način za popločavanje puta do jednog od 28 sistema paklenih planeta.

 

Kao što je poznato, prilikom odlaska s ove planete, Śrīla Prabhupāda  je rekao okupljenim učenicima: „Sve sam vam dao!“ Samo moramo slijediti ta dragocjena uputstva, koja nam je ostavio u svom veoma bogatom transcendentalnom literarnom opusu. Mnogi obični, jednostavni ljudi, koji su više praktičari, ne znaju za podatak da je Śrīla Prabhupāda najviše prevođeni i izdavani pisac svijeta. Njegove dragocjene knjige i dalje se distribuiraju širom svijeta i mnogi preko njih postaju jako uspješne osobe i predani bhakte. Možemo biti jako iskusni kao propovijednik svjesnosti Kṛṣṇe, ali na kraju jednostavno moramo osobi dati knjigu Śrīla Prabhupāda i ostaviti inteligenciji čitaoca da pronađe nešto za sebe, što će mu pomoći u njegovom duhovnom životu, samospoznaji i spoznaji Svevišnjeg Gospodina, kao i ponovnom buđenju uspavane duhovne svjesnosti i uspostavljanju nekada davno izgubljenog odnosa s Svevišnjim Gospodinom Śrī Kṛṣṇom.

 

Treba pomenuti, pored mnogobrojnih drugih poenti: Śrīla Prabhupāda je ne samo veliki Ācārya i veliki duhovni učitelj čitavog svijeta, već i sam veliki sluga, ne samo Božanskog para Śrīmatī Rādhārāṇī i Śrī Kṛṣṇe, već i svih vaiṣṇava, ali i svih ljudi ovoga svijeta, kao i svih živih bića. Bio je obdaren i opunomoćen od strane Svevišnje Božanske Osobe Śrī Kṛṣṇe, te blagoslovljen i od strane svog duhovnog učitelja Njegove Božanske Milosti Śrīla Bhaktisiddhānte Sarasvatī Ṭhākura Gosvāmī Mahārāja, velikim znanjem, te izuzetnom snagom i čistoćom potrebnom za širenje ovog golemog vedskog znanja u svim krajevima svijeta.

 

Na početku naših duhovnih traganja, čak ako smo ozbiljno zainteresirani da proučimo samo sve tajne ovog materijalnog svijeta, kao i našeg univerzuma, možemo biti izuzetno fascinirani, često pratički i kupljeni, ili blagoslovljeni kako god, onog časa kada prvi put počnemo da proučavamo Peto Pjevanje Śrīmad Bhāgavatama, u kome se između ostalog opisuje i struktura našeg univerzuma, te mnogobrojne prividne kontraverze, koje ga prate, kao i sve ono o čemu smo do tada mogli samo sanjati i nagađati.

 

Postepeno nam biva razotkriveno da je Śrīla Prabhupāda ne samo veliki duhovni učitelj cijeloga svijeta, već i vrstan poznavalac ezoteričnih vedskih znanja, često trenutno neodukučivih za većinu prosječnih osoba. Śrīla Prabhupāda je jako dobro poznavao i vedsku kosmologiju, kao i vedsku astrologiju Jyotiṣa, specijalno pojedine sekvence Jyotiṣa, kao što je Śakuna Śāstra,   koja govori o oznakama na tijelu, ali i mnoge druge sekvence.

 

Koliko je ko opunomoćen i autoritativan, najbolje se vidi po njegovim učenicima! Kako možemo i sami da vidimo, mnogi će se u ovom dobu Kali-yugi lažno predstavljati kao lažni izbavitelji i lažni gurui, pokušavaće često da rade neki kao guru-biznis, a u stvari želiće samo da uzmu naš novac, pa čak i našu dušu i tijelo, ali oni koji mogu da uzmu našu tjeskobu i da nam podare duhovni život – ti će zaista biti  jako rijetki! Kada sretnemo takvu osobu, čvrsto se uhvatimo za nju  i nikada je više ne puštajmo.

 

Zaista je potrebno slaviti Śrīla Prabhupāda svaki dan i kada god su okolnosti!

 

Ādi-līlā Chapter 9: The Desire Tree of Devotional Service

Bhaktivedanta VedaBase: Śrī Caitanya Caritāmṛta Ādi 9.36, 9.39

 

Buy Online Copyright © The Bhaktivedanta Book Trust International, Inc.

His Divine Grace A.C. Bhaktivedānta Swāmī Śrīla Prabhupāda, Founder Ācārya of the International Society for Kṛṣṇa Consciousness.